Zdrava probava temelj je zdravlja cijelog organizma. U probavnom sustavu, točnije u crijevima, žive milijarde bakterija. Mnoge od tih bakterija potrebne su i vrlo korisne, a nazivaju se probiotici. One sudjeluju u vrlo važnoj, zadnjoj fazi probave, štite tijelo od patogenih mikroorganizama na način da svojim metabolizmom stvaraju nepovoljne uvjete za njihov rast, uključene su u sintezu nekih vitamin B-skupine te vitamina K i važne su za normalnu funkciju obrambenog sustava. Osim dobrih bakterija, u crijevima se nalaze i one koje su štetne. Upravo ravnoteža dobrih i loših bakterija određuje kako će funkcionirati probavni sustav što se u konačnici odražava na cjelokupno zdravlje.

Postoje mnogobrojni čimbenici koji mogu narušiti tu ravnotežu, poput stresa, nepravilne i neuravnotežene prehrane, psihofizičke iscrpljenosti, kroničnih bolesti i povišene tjelesne temperature, a važno je spomenuti i uporabu lijekova, posebno antibiotika. Posljedica je narušene ravnoteže porast broja „loših“ bakterija što nerijetko dovodi do pojave raznih zdravstvenih tegoba među kojima su proljev, opstipacija, nadutost, nedostatak važnih vitamina i minerala zbog ograničene apsorpcije iz crijeva, ali i smanjenje funkcije obrambenog sustava. Drugim riječima, crijevna mikroflora podložna je promjenama i potrebno ju je redovito obnavljati. Od velike su pomoći prebiotici – hrana za dobre bakterije.

Prebiotici su neprobavljivi sastojci hrane (ugljikohidrati) podrijetlom iz bilja – najčešće iz čičoke i cikorije. Prebiotici hrane dobre bakterije i omogućuju im da prevladaju one potencijalno štetne u smislu brojnosti. Prebiotici se dodaju u fermentirane mliječne proizvode kako bi pospješili preživljavanje probiotika. Mogu se rabiti i kao zamjena za šećer ili mast. Velika je prednost njihova moguća primjena i u dijabetičara, s obzirom na to da imaju niski glikemijski indeks.

Najviše su proučavani prebiotici inulin i oligofruktoza. Mnogobrojne in vivo studije pokazale su njihovo pozitivno djelovanje na ravnotežu crijevne mikroflore. Inulin i oligofruktoza stimuliraju rast laktobacila i bifidobakterija za koje je znanost dokazala mnoge pozitivne zdravstvene učinke na organizam. Upravo su različite vrste rodova bifidobakterija i laktobacila najčešće upotrebljavani probiotici. No osim inulina i oligofruktoze postoje i drugi sastojci koji imaju prebiotički efekt.

Različiti prebiotici prisutni su u namirnicama koje svakodnevno konzumirate.

Vrlo je popularan korijen cikorije zbog okusa sličnog okusu kave, a ne sadržava kofein. Izvrstan je izvor prebiotika. Oko 47 % prehrambenih vlakana iz korijena cikorije potječe iz inulina. Crveni luk i češnjak vrlo su ukusne biljke povezane s mnogobrojnim zdravstvenim prednostima.
Oko 10 % prehrambenih vlakana iz luka i češnjaka potječe od inulina, 6 % od fruktooligosaharida (FOS). Neka istraživanja pokazala su da luk i češnjak djeluju kao prebiotici poticanjem rasta korisnih bifidobakterija u crijevima. Na taj način sprječavaju rast potencijalno opasnih bakterija. Ječam i zobena kaša sadržavaju beta-glukan. Beta-glukani su predmet mnogobrojnih znanstvenih istraživanja, pa su tako neka od njih i dokazala da beta-glukani iz ječma i zobene kaše potiču rast probiotika, i to iz roda laktobacila.

Banane su također predmet mnogih istraživanja. Nezrele (zelene) banane sadržavaju veliku količinu takozvanog otpornog škroba za koji je znanost dokazala da ima prebiotički učinak.

Redovita konzumacija namirnica koje su bogate prebioticima može znatno utjecati na zdravu ravnotežu dobrih i loših bakterija u crijevima, a time i na zdravlje cijelog organizma.