Zatvor u dječjoj dobi vrlo je čest problem, osobito u osnovnoškolaca i srednjoškolaca, a jedna je od najčešćih probavnih tegoba u djece. Zbog životnog stila i ponajprije načina prehrane, učestalost zatvora u djece u porastu je i gotovo da postaje javnozdravstveni problem s kojim se suočavaju i roditelji i liječnici.

Rješavanje tog problema ne smije se odgađati. Roditelji moraju aktivno pristupiti problemu zatvora u djece kako bi se pravodobno otkrili uzroci i odabrala odgovarajuća terapija. Kad se utvrdi je li riječ o organskom ili funkcionalnom zatvoru, liječnik određuje terapiju i način liječenja.

Prva linija terapije kod funkcionalnog zatvora jest promjena životnog stila i prehrambenih navika. Prehrana treba biti raznovrsna i trebalo bi izbjegavati istodobnu kombinaciju namirnica koje mogu stvrdnuti stolicu kao što su riža, banane, grickalice, suha hrana i mrkva. Pretjerana konzumacija mliječnih proizvoda također može dovesti do zatvora pa ako dnevna količina konzumiranog mlijeka premašuje 0,5 litre, trebalo bi je smanjiti. Bitno je piti dovoljno tekućine kretati se. Kod vrtićke i predškolce djece tjelesna aktivnost nije problem, no kod školske djece i tinejdžera nedostatak aktivnosti velik je problem jer sve više sjede.

Premali unos vlakana prepoznat je kao čimbenik rizika za nastanak zatvora. Odgovarajući unos prehrambenih vlakana neizostavan je dio kvalitetne prehrane. Premda dovoljan unos vlakana smanjuje rizik od zatvora, dodatno povećanje unosa vlakana nema terapijsku vrijednost. Bitno je unositi vlakana onoliko koliko djetetu treba. Neki stručnjaci kažu da se potrebna količina može izračunati tako da se na godine života djeteta doda 5. Tako se dobije količina potrebnog unosa vlakana u gramima. Općeprihvaćene preporuke za prosječan dnevni unos vlakana iznose od 19 g na dan za djecu od 1 do 3 godine, 25 g vlakana za djecu od 4 do 8 godina te 25 – 30 g za stariju djecu. Poželjno je da to bude mješavina topljivih i netopljivih vlakana. Topljiva vlakna poput pektina iz jabuke nalazimo u voću i povrću i to su vlakna koja su, kako im samo ime kaže, topljiva u vodi. Netopljiva vlakna poput celuloze i lignina nalaze se u pšenici, grahu i mahunarkama. Takva vlakna prolaze kroz probavni sustav gotovo nepromijenjena, a imaju veliku sposobnost vezanja, tj. apsorpcije vode čime potiču pražnjenje crijeva.

Ako postoji potreba za povećanjem unosa vlakana u prehrani, bitno je povećanje provoditi postupno. Naglo povećan unos vlakana može privremeno dovesti do pogoršanja simptoma i pojave nadutosti pa se često čini da nema nikakvu terapijsku vrijednost. Važno je postupno u prehrani povećavati unos voća i povrća, cjelovitih žitarica i mahunarki.

Što se tiče farmakoloških tvari koje se primjenjuju u liječenju opstipacije u djece, to su najčešće osmotski laksativi. Roditelji se ne trebaju bojati negativnih učinaka jer je riječ o tvarima koje se ne resorbiraju. Osmotski laksativi djeluju tako da „navlače“ vodu u debelo crijevo te se tako povećava volumen stolice za tri do pet puta i potiče se peristaltika, odnosno rad crijeva. Stolica se omekšava tako da veće doze mogu uzrokovati samo premekanu stolicu ili dijareju i to je jedina nuspojava. U tom slučaju doza laksativa se korigira kako ne bi došlo do opetovanih proljeva i posljedičnoga gubitka tekućine i elektrolita iz organizma.

U većini slučajeva već promjena životnog stila i prehrambenih navika može riješiti problem. Osmotski laksativi također imaju vrlo dobar terapijski učinak. Bitno je na vrijeme prepoznati problem, ne odgađati rješavanje problema i aktivno pristupiti cjelokupnoj problematici kako se ne bismo našli u začaranom krugu opstipacije.