Zdrava probava temelj je zdravlja čitavog organizma. U probavnom sistemu, tačnije u crijevima, žive milijarde bakterija. Mnoge od tih bakterija potrebne su i veoma korisne, a nazivaju se probiotici. One učestvuju u veoma važnoj, zadnjoj fazi probave, štite tijelo od patogenih mikroorganizama tako da svojim metabolizmom stvaraju nepovoljne uslove za njihov razvoj, uključene su u sintezu nekih vitamina B-grupe i vitamina K i važne su za normalan rad odbrambenog sistema. Osim dobrih bakterija, u crijevima se nalaze i one koje su štetne. Upravo ravnoteža dobrih i loših bakterija određuje kako će funkcionisati probavni sistem, što se na kraju odražava na cjelokupno zdravlje.

Postoje mnogobrojni faktori koji mogu narušiti tu ravnotežu, poput stresa, nepravilne i neuravnotežene prehrane, psihofizičke iscrpljenosti, hroničnih bolesti i povišene tjelesne temperature, a važno je spomenuti i uzimanje lijekova, posebno antibiotika. Posljedica narušene ravnoteže je porast broja „loših“ bakterija, što nerijetko dovodi do pojave mnogih zdravstvenih tegoba među kojima su proljev, opstipacija, nadutost, deficit važnih vitamina i minerala zbog ograničene apsorpcije iz crijeva, ali i smanjenje funkcije odbrambenog sistema. Drugim riječima, crijevna mikroflora podložna je promjenama i treba je redovno obnavljati. Od velike su pomoći prebiotici – hrana za dobre bakterije.

Prebiotici su neprobavljivi sastojci hrane (ugljeni hidrati) porijeklom iz biljaka – najčešće iz čičoke i cikorije. Prebiotici hrane dobre bakterije i omogućavaju im da prevladaju one potencijalno štetne u smislu brojnosti. Prebiotici se dodaju u fermentirane mliječne proizvode da bi poboljšali preživljavanje probiotika. Mogu se upotrebljavati i kao zamjena za šećer ili mast. Velika je prednost njihova moguća primjena i kod dijabetičara, s obzirom na to da imaju nizak glikemijski indeks.

Najviše su proučavani prebiotici inulin i oligofruktoza. Mnogobrojne in vivo studije pokazale su njihovo pozitivno djelovanje na ravnotežu crijevne mikroflore. Inulin i oligofruktoza stimuliraju rast laktobacila i bifidobakterija za koje su naučno dokazani mnogi pozitivni zdravstveni učinci na organizam. Upravo su različite vrste sojeva bifidobakterija i laktobacila probiotici koji se najčešće upotrebljavaju. Međutim, osim inulina i oligofruktoze postoje i drugi sastojci koji imaju prebiotički efekt.

Različiti prebiotici prisutni su u namirnicama koje svakodnevno konzumirate.

Veoma je popularan korijen cikorije zbog okusa sličnog okusu kafe, a ne sadržava kofein. Izvrstan je izvor prebiotika. Oko 47% prehrambenih vlakana iz korijena cikorije potiče iz inulina. Crveni i bijeli luk veoma su ukusne biljke povezane s mnogobrojnim zdravstvenim prednostima.
Oko 10% prehrambenih vlakana iz crvenog i bijelog luka potiče od inulina, a 6% od fruktooligosaharida (FOS). Neka istraživanja pokazala su da crveni i bijeli luk djeluju kao prebiotici podsticanjem rasta korisnih bifidobakterija u crijevima. Na taj način sprječavaju razvoj potencijalno opasnih bakterija. Ječam i zobena kaša sadrže beta-glukan. Beta-glukani su predmet mnogobrojnih naučnih istraživanja, pa su tako neka od njih i dokazala da beta-glukani iz ječma i zobene kaše potiču rast probiotika, i to iz roda laktobacila.

Banane su također predmet mnogih istraživanja. Nezrele (zelene) banane sadržavaju veliku količinu takozvanog otpornog škroba za koji je naučno dokazano da ima prebiotički efekt.

Redovno konzumiranje namirnica koje su bogate prebioticima može znatno utjecati na zdravu ravnotežu dobrih i loših bakterija u crijevima, a time i na zdravlje čitavog organizma.