Zatvor u dječjoj dobi veoma je čest problem, posebno kod osnovnoškolaca i srednjoškolaca, a jedna je od najčešćih probavnih tegoba kod djece. Zbog životnog stila i prvenstveno načina prehrane, učestalost zatvora kod djece u porastu je i skoro postaje javnozdravstveni problem sa kojim se suočavaju i roditelji i ljekari.

Rješavanje tog problema ne smije se odlagati. Roditelji moraju aktivno pristupiti problemu zatvora kod djece da bi se pravovremeno otkrili uzroci i izabrala odgovarajuća terapija. Kada se utvrdi da li je riječ o organskom ili funkcionalnom zatvoru, ljekar određuje terapiju i način liječenja.

Prva linija terapije kod funkcionalnog zatvora je promjena životnog stila i prehrambenih navika. Prehrana mora biti raznovrsna i trebalo bi izbjegavati istobvremenu kombinaciju namirnica koje mogu stvrdnuti stolicu kao što su riža, banane, grickalice, suva hrana i mrkva. Pretjerana konzumacija mliječnih proizvoda takođe može dovesti do zatvora, pa ako je dnevna količina konzumiranog mlijeka više od 0,5 litre, trebalo bi je smanjiti. Bitno je piti dovoljno tečnosti i kretati se. Kod djece u vrtićkoj dobi fizička aktivnost nije problem, ali kod školske djece i tinejdžera nedostatak aktivnosti velik je problem jer sve više sjede.

Premali unos vlakana prepoznat je kao faktor rizika za nastanak zatvora. Odgovarajući unos prehrambenih vlakana neizostavan je dio kvalitetne prehrane. Iako dovoljan unos vlakana smanjuje rizik od zatvora, dodatno povećanje unosa vlakana nema terapijsku vrijednost. Bitno je unositi onoliko vlakana koliko djetetu treba. Neki stručnjaci kažu da se potrebna količina može izračunati tako da se na godine života djeteta doda 5. Tako se dobija količina potrebnog unosa vlakana u gramima. Opće prihvaćene preporuke za prosječan dnevni unos vlakana iznose od 19 g na dan za djecu od 1 do 3 godine, 25 g vlakana za djecu od 4 do 8 godina i 25 – 30 g za stariju djecu. Poželjno je da to bude mješavina topljivih i netopljivih vlakana. Topljiva vlakna, kao što je pektin iz jabuke, nalazimo u voću i povrću i to su vlakna koja su, kako im samo ime kaže, topljiva u vodi. Netopljiva vlakna, naprimjer celuloza i lignin, nalaze se u pšenici, grahu i mahunarkama. Takva vlakna prolaze kroz probavni sistem skoro nepromijenjena, a imaju veliku sposobnost vezivanja, tj. apsorpcije vode, čime podstiču pražnjenje crijeva.

Ako postoji potreba za povećanjem unosa vlakana u prehrani, bitno je to povećanje uvoditi postepeno. Naglo povećanje unosa vlakana može privremeno dovesti do pogoršanja simptoma i pojave nadutosti, pa se često čini da nema nikakvu terapijsku vrijednost. Važno je u prehrani postepeno povećavati unos voća i povrća, integralnih žitarica i mahunarki.

Što se tiče farmakoloških materija koje se primjenjuju u liječenju opstipacije kod djece, to su najčešće osmotski laksativi. Roditelji se ne trebaju bojati negativnih efekata jer je riječ o materijama koje se ne resorbuju. Osmotski laksativi djeluju tako da „navlače“ vodu u debelo crijevo i povećavaju volumen stolice za tri do pet puta, a podstiče se i peristaltika, odnosno rad crijeva. Stolica se omekšava, tako da veće doze mogu uzrokovati samo premekanu stolicu ili dijareju i to je jedina nuspojava. U tom slučaju doza laksativa se koriguje da ne bi došlo do stalnih proljeva i posljedičnog gubitka tečnosti i elektrolita iz organizma.

U većini slučajeva već promjena životnog stila i prehrambenih navika može riješiti problem. Osmotski laksativi takođe imaju veoma dobar terapeutski efekt. Bitno je na vrijeme prepoznati problem, ne odlagati rješavanje problema i aktivno pristupiti cjelokupnoj problematici da se ne bismo našli u začaranom krugu opstipacije.